Ludost!
Šta te je to natjeralo da odeš?
Vjerovatno isto ono
što je mene natjeralo
da te čekam,
ludost.
Šta te je to natjeralo
da se nikad ne javiš?
Vjerovatno isto ono što je mene natjeralo
da se nadam,
ludost.
Šta te je to natjeralo
da me tretiraš kao stranca?
Vjerovarno isto ono što je mene natjeralo
da u svakom strancu
pronadjem neki mali djelić
što podsjeća na tebe,
ludost.
Šta te je to natjeralo da
pomisliš da možeš bez mene?
Vjerovatno isto ono što je mene
natjeralo da pomislim
kako ću umrijeti kad odeš,
ludost.
Šta te je to natjeralo
da mi kažeš kako ćeš me
voljeti zauvijek?
Vjerovatno isto ono što je mene natjeralo
da ti uzvratim to isto,
ludost.
Nas je spajala ludost.
Ona je ta koja nas je
natejrala da se vežemo. Ona je ta koja te je
natjerala da poželiš da se odvežemo. Ona je ta koja me je
natjerala da te pustim,
jer pomislih,
vratićeš se.
Dodji sad,
da napravimo još neku glupost.
Poslednju,
a onda neka svako
nastavi svoj put.
Ne opiri se,
čekam te,
sa prstima
umočenim u noć ludosti.